Ћамил Сијарић
Ćamil Sijarić
Ćamil Sijarić je rođen 13. septembra 1913. godine u selu Šipovice. Osnovnu školu je završio u Godijevu kod Bijelog Polja, a potom od 1927. do 1935. godine pohađa Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju iz koje je, radi političke aktivnosti, istjeran. Školovanje nastavlja u Vranju i na tamošnjoj gimnaziji maturira 1936. godine od kada studira pravo u Beogradu. Diplomirao je 1940. godine, a za vrijeme 2. svjetskog rata službuje u Sarajevu, Mostaru, Bosanskoj Gradišci i Banja Luci. Za sekretara Suda narodne časti u Banjaluci izabran je 1945. godine, potom je novinar lista «Glas» i dramaturg Narodnog pozorišta u Banjaluci. U Sarajevo prelazi 1947. godine, radi u redakciji lista «Pregled», potom je u Glavnom odboru Narodnog fronta i redakciji «Zadrugara». U literalnu sekciju Radio Sarajeva prelazi 1951. godine i tu ostaje sve do odlaska u penziju 1983. godine.
Umro je 6. decembra 1989. godine.
Djela
«Ram bulja», 1953. pripovijetke,
«Naša snaha i momci», pripovijetke,
«Bihorci», roman,
«Kuću kućom čine lastavice», 1962, pripovijetke,
«Sablja», 1969. pripovijetke,
«Putnici na putu», 1969. pripovijetke,
«Kad djevojka spava», 1972. pripovijetke,
«Francuski pamuk», 1980.,
«Priče kod vode», 1982.,
«Rimski prsten», 1985.,
«Miris lišća orahova», 1991.,
«Konak», roman,
«Mojkovačka bitka», roman,
«Carska vojska», roman,
«Zelen prsten na vodi», pripovijetke,
«Zapis o gradovima»…