LITERARNI KONKURS:
Adresa: Moj grad
|
Poštovani Gradonačelniče,
Pišem Vam ovo pismo jer želim da s Vama porazgovaram o vrlo ozbiljnoj temi- kako dostojanstveni radni uslovi mogu učiniti život boljim. Možda Vam se čini da je ovo pitanje previše teško za mene, učenicu sedmog razreda, ali mislim da ćemo zajedno ipak pronaći pravi odgovor.
Na samom početku Vam moram priznati da sam veoma ponosna što živim u gradu pod Rumijom. U njemu je posljednjih godina mnogo učinjeno: uređeno šetalište, renoviran stadion i izgrađena sportska hala. Ali, mislim da mu još mnogo toga treba da bi bio ,, moderan“.
Za sve što u životu stvaramo potrebni su nam rad, trud i volja. A da bismo imali volje i inspiracije, potrebni su nam i dobri radni uslovi.
Kao što sam Vam već rekla, učenica sam sedmog razreda Osnovne škole ,, Anto Đedović“. Prvi razred sam provela u školi koja ima dobre radne uslove, ali sam, sticajem okolnosti, morala da se preselim bliže. Prvi dan u novoj školi, novim uslovima i novom društvu, bio je težak.
,, Svaki početak je težak, moramo se navikavati“ – reći ćete. Zaista se slažem, a kad pogledam u prošlost, ne mogu vjerovati kako su godine brzo prošle, a ja uspjela da se dobro uklopim. Za tako kratko vrijeme upoznala sam tu školu – primijetila sam njene vrline, ali i mane. U njoj dobri, pametni i mladi ljudi prenose svoja znanja sa generacije na generaciju, pokušavajući tako da nam što bolje približe prošlost, ali i sadašnjost. Uče nas lijepom ponašanju i međusobnom uvažavanju. A to je vrlo teško. I za to su potrebni uslovi. Ova škola, iako stara već trideset godina, još uvijek ih nema. Svi smo na to navikli, ali nastavljamo hrabro dalje. Bilo je i gorih dana ! Imali smo malu, skučenu biblioteku ali u njoj je bilo puno knjiga. U početku nije imala ništa što bi nam omogućilo da u njoj dostojanstveno radimo. Tako mali prostor nije bio dovoljan za naše velike planove. Zajednički smo uspjeli da ga oplemenimo donoseći još više knjiga. A onda smo dobili i nove računare. To nam je pomoglo da steknemo mnoga znanja potrebna za život, a svoje projekte smo mogli odraditi brže i bolje . Naša sala za fizičko svih ovih godina, bila je, u stvari, samo učionica. Ništa u njoj nije podsjećalo na fiskulturnu salu. Imala je samo dva trošna kozlića. Školski teren bio je veoma loš, ali je nedavno obnovljen. Ipak, odrađivali smo časove u uslovima koje smo imali. Ovo su samo neki od problema naše škole. Veliki trud i volja nastavnika su ipak učinili da se osjećamo i radimo prijatno među njenim dotrajalim zidovima. Mislim da je to još veći razlog da ih poštujemo.
Ali, sada smo svi svjesni da je vrijeme da se nešto promijeni. Zato smo pozvali u pomoć Vas , dragi Gradonačelniče. Biti prvi čovjek grada velika je čast, ali i velika odgovornost prema njegovim građanima, zar ne? Zato treba biti spreman na sve! Uvjereni u Vašu odgovornost prema nama, nadamo se da ćete naš poziv sa radošću prihvatiti. Vi ste jedina osoba na koju u ovom trenutku može da nam pomogne da postignemo cilj.Treba samo da nas podržite u istrajnoj namjeri da sebi stvorimo uslove za bolju budućnost.
Danas je naša stara škola srušena, da bismo izgradili novu, sa dostojanstvenim radnim uslovima. Dugo smo na to priželjkivali , ali sve mora čekati svoj red , zar ne?Veoma nam je drago što ste naše probleme ozbiljno shvatili i počeli da ispunjavate dato obećanje. I dok boravim u tuđoj školi, jedva čekam da mi moja ,, druga kuća” otvori vrata u osmom razredu. Ako ipak tako ne bude, zbog jednog ćemo sigurno i ja moji vršnjaci biti srećni – u njoj će još mnogo generacija dostojanstveno krenuti ka ostvarenju ciljeva, a to će im sigurno učiniti život boljim!
Na kraju, dragi Gradonačelniče, želim da Vam se još jednom zahvalim .Moja poruka Vama je da nastavite da ovaj grad oplemenjujete dobrim djelima i ispunjavate svoja obećanja , posebno ona koja se tiču životnih pitanja .A stvaranje dostojanstvenih radnih uslova za mene i moje drugare je veoma važno jer…iskreno vjerujemo da nam to može učiniti život boljim i ljepšim!
S poštovanjem,
Emina
Ime i prezime: Emina Rastoder
Odjeljenje :VII-1
Adresa: OŠ „Anto Đedović“ Bar
Datum rođenja: 14.10.1994.
Broj riječi u pismu: 681
Mentor: Ljilja Milović , prof.