OŠ "Kekec"

 Osmijeh

Osmijeh je vrlo važan
Da bi neko bio snažan.

Kad se moja mama smije
Mene tada sunce grije.

Od osmjeha moje mame
Čak i suze bježe same.

Uz vaš osmjeh sve je lako,
I tad srce pleše slatko.

Đorđe Đurišić VI-1

 

Magla
Već odoše topli dani
i stiže nam jesen prava,
magla pokri brda, ravni,
nigdje nema neba plava.

Niti zemlju sunce grije
kao prošlih majskih dana,
niti ratar sjeme sije
jer su polja uzorana.

Sad u njima niko nema,
kiša sipa, kiša pada
žuto lišće vetar goni,
iznad polja I livada.

A ni ptica više nema
Da u lugu pjesme poju,
Priroda ih na put sprema
Gde snjegovi ne postoje.

Negdje tamo pored mora
Gde cvjeta rijetko cvijeće
I zeleni gusta gora
Kao kod nas u proleće.

Tad će nova gnijezda sviti
A kad majska sine zora
Sa nama će opet biti
I pjevati kraj prozora.

Bojana Ivanović VI-1

 

Park u jesenjoj bajci

List bakarno žut,
prekrio je cio put.

U parku duva vjetar
pa se iskrivilo,
staro drvo za metar.

Ptice selice iz parka
sele se u novi kraj.
To im je pravi doživljaj.

Mala drvena klupa
napravljena od
starog hrastovog trupa.

U blizini vatra gori,
a u parku na fontani,
hladna voda žubori.

Sva ova čuda nasred parka
nisu nikakva varka.
Za njih je odgovorna
jesenja bajka.
Ivana Mašanović VI-2

 

Moja planina

Čučim pored toplog kamina,
Ali moja duša ide put planina.

Čujem kako rijeka žubori
I vidim kako jelen ,
Pored nje stoji.

Moje misli sreću ptice,
Što vječno ostaju na planini.

Al i neke lete put juga
A mene obuzme tuga.

Tada vidim mrave što
Zimnicu prave.

Eno je veverice, penje se,
po vječno zelenom boru
pa mu ogrebe koru.

Misliću na planinu, na onog
zeca,rijeku, jelena, na mrave,
na vjevericu.
Misliću na moju planinu.

Ivana Mašanović VI-2

 

Juče na ulici

Juče na ulici
bila je parada moga grada.

Bilo je 50 kola
Učestvovala je moja škola.

Bila su tu djeca
Iz kraja, čula se graja.

Jedna velika skluptura grada,
Kretala se po ulici.

Iza nje su bili vojnici,
Kao oni na djedovoj slici.
Tu je bilo ukrasa, a
Mnogi ljudi su posmatrali sa terase.

Eto juče na ulici,
Bila je parada moga grada.

Ivana Mašanović VI-2

 

Mašta

Za djecu mašta
ko puna bašta.

More sa talasima
za njih je igračka.

Duga ne nebu
ko pruga na hlebu.

Šta sve može dječija mašta?
Miš za mačkom,
mačka za psom.

Dođi ovamo!
Šta je to?

Šta bi moglo
drugo biti nego mašta!

Tata se šminka,
majka bradu ima.

Niko ne kaže da može tako
niko, sem dječija mašta.

Dalia Jejna VI-1

 

Moja prva ljubav

U Lebane gradu
na jugu Srbije,
ugledah oči najčarobnije.

Te plave oči,
ko nebo plavo,
jedva izustih:
“Ja sam Ognjen, zdravo”!

Stajali smo tako,
gledali se nemo,
skupih hrabrosti
i pitah za ime njeno.

Rekla mi je da se Sotirija zove,
ušla mi je u srcu,
ostavila mi snove.

Ponekad smo zajedno,
Šetali kraj reke,
I pričali razne priče neke.

Pamtim to vreme
Te dane najmilije,
Koje sam proveo
Pored svoje Sotirije.
Ognjen Mandić VII-1

 

Septembar žuti

Septembar žuti stiže
Do mene, i baci pogled
Na đake rumene.

Septembar žuti –
Jesen dođe i baci
Pogled na rumeno grožđe.

Srećan vam početak, djeco
U školi vas pratila sreća
Zato vam septembar
Poklona punu korpu šalje
Korpu cvijeća.
Tijana Vojvodić VI-1

 

Nešto bih ti rekla

Nešto bih ti rekla,
Ali nemam snage.
Ne bi trebalo biti to teško,
Ali meni, ipak, lako nije.

Htjela bih ti reći
Da su oči tvoje sinje
k’o nemirno more.
I da su osmjesi tvoji
Blago koje treba steći.

Usne tvoje pune
Rumene k’o ruža,
Govore slatke riječi
I mame mi osmeh.

I htjela bih ti još nešto reći,
Dve jednostavne, a opet teške reči.
Htjela bih ti reći:
“Volim te”!
Kristina Stanišić VIII-2

Jesen

Pogledaj prirodu, umire trava,
jesen lišće u žuto šara.

Pogledaj jesen, umire sunce
i rađaju se prve kišne kapljice, sunčeve drugarice.

Pogledaj jesen, sve u žuto boji,
i sve su rumeniji obraščići moji.

Iva Zgradić VI-1