Ljekovito bilje - izborni predmet u nasoj skoli

Planina Komovi se prostire u istocnoj Crnoj Gori izmedju rijeka Lima, Tare i Drcka i okruzena je planinama Prokletije, Planinica i Bjelasica.Na njoj se isticu tri visoka, mocna vrha koja grade cjelinu Komova:Kucki Kom 2487m,Ljevorecki Kom 2453m i Vasojevcki Kom 2460m.Izmedju Kuckog i Vasojevickog Koma nalazi se Medjukomlje, prostrana udolina, u kome je smjesten lednik. Komovi pripadaju andrijevickoj, kolasinskoj i podgorickoj opstini, ali je njihova ljepota svacija. Pripadaju, zapravo, onima koji im dodju u pohode. A ovdje dolaze obicni ljudi i naucnici da uzivaju i otkrivaju njihove tajne. Komovi su planina za gledanje. Nauka kaze da na Komovima postoji nekoliko stotina biljaka,a pogotovo na njihovom samom vrhu. Tvrdi se da se oko 60 biljaka, sa ovog podrucja upotrebljava u narodnoj medicini.

 Biljni pokrivac ovih predjela je raznovrstan i specifican, zahvaljujuci cemu je ovaj planinski masiv uvrsten u potencijalna IPA(Important plant aeras)podrucja Crne Gore. Glavni faktori koji su do toga doveli su reljefne odlike, klimatski uslovi, hidroloske prilike, vrste zemljista i covjek.
         U zoni planinske klime dominantan je samonikli biljni pokrivac, koji cine travne livade, listopadne sume, cetinarski kompleksi, pasnjacki kompleksi niskih trava sa zajednicama borovnice i kleke.
         Pasnjacki kompleksi su na visinama, uglavnom izmedju 1700 mnm i 2100 mnm, ali ima primjera da se njihovo rasprostranjenje sreta i do 2400 mnm. To su zajednice niskih trava pomijesane sa borovnicama i klekama. Njihovi plodovi su korisceni od davnina, pa one predstavljaju izvor znacajnih prihoda seoskih domacinstava. Zajedno sa njima sretaju se rijetke i endemicne vrste, a ima i jestivog, ljekovitog i aromaticnog bilja.

 

 


       Komsko bilje je posebna draz i bogatstvo ovog kraja. Tu su cvjetovi izuzetne ljepote: jablanje, boje zute svile, sa velikom okruglom krunom. Ovo cvijece izrasta odmah cim okopni snijeg. Tu je i cvijet margarita, tamnoljubicaste boje, kacun, bijela rada, genicijane, plavi spomenak, krasuljak, cvjetovi zuti i bijeli, rijetke travke, niske biljcice... Narod i danas vjeruje u cudesnu moc ovog bilja.
O Komovima su pisali Jovan Cvijic, Pavle Rovinski, Ratko Deletic i dr. Evo kako o njima pise Ratko Deletic u knjizi ,, Komovi ljetopis vremena":,, Ima neceg velicanstvenog na Komovima. Odavde gledas u pucinu nestvarnu i nedogled daljina, u maglicastu bjelinu neba, ali i u plavetnilo kojeg drugdje nema. Ovdje caruju visina, tisina i ljepota, neceg tuznog u divljoj samoci njihovoj. Izdizuci se iznad pasnjaka i suma, streme u visine, kako dodiruju nebo. To osvaja covjekovo srce, mami da se ponovo vrati Komovima, kao dragom prijatelju, gdje ce naci mir dusi i odmor tijelu, gdje ce se nauzivati ljepote".
      Mnogi naucnici su zainteresovani za ovu oblast i pomno je izucavaju. Komovi su od onih planina koje svojom ljepotom i bogatstvom privlace ljude raznih krajeva. Mnoge biljke na ovoj planini nose ime naucnika iz Ceske, Slovacke, Poljske, Njemacke, Francuske, Italije, Engleske i drugih zemalja. Ovdje je boravio i Rohel, cije ime nosi preko desetine biljaka koje je on pronasao, zatim Frantocek, Rajsetenbah, Sisilovic, Bek, Brajder i Bladaci, koji je na samom vrhu Koma 1890.godine nasao novu biljku. Takodje, no ovoj planini su bili i naucnici Vilotije Blecic i Radomir Lakusic.
       Negdje 1866.god. Josip Pancic biljezi o Komovima: ,, Sa ovog visa... radja se pogled u daljinu koja jedva da ima premca u Evropi. Posto sam citav sat ovom divnom pogledu posvetio i impozantne Komove osmotrio i snazno potkrepio, odavno gajim zelju da ih jednom posetim, posao sam svom licnom zadatku". On ce se 1873. godine popeti na Komove, sa svojih 60 godina i tada je na Komovima pronasao niz novih biljaka.
       Madju botanicarima u pohode Komovima dolazi i nadaleko cuveni  Danijel Vincek koji je vise puta boravio na ovoj planini i neke od biljaka prenio u svoju botanicku bastu.
I obicni ljudi ovih krajeva zaokupljeni su sakupljanjem ljekovitog i egzoticnog bilja na ovoj planini. Ono im koristi u spravljanju koktel cajeva, jodnih melema i cerota,poput drevnih biblijskih vidara, poznajuci iscjeliteljske moci ovih biljaka.

Kantarion (hypericum perforatum )

 



Opis biljke: Kantarion je višegodišnja zeljasta biljka, visoka do 100 cm. Ima vrlo cvrstu, uglastu, razgranam stabljiku, uspravnu, sa naspramnim granama. Kantaria ženska ili gospina trava ima 30 do 60 cm visoku, golu i razgranatu stabljiku s nasuprotnim jajolikim listovima. Listovi su sjedeci, protkani rnnoštvorn providnih tacaka. To su žlezde napunjene etericnim uljem tako da list izgleda fino izbušen. Cvjetovi su smjesteni na vrhu stabljike, a žute su boje. Zuti cvjetovi od 5 latica s donje strane imaju crne tacke. Imaju mnogo prašnika i jednu plodnicu.
Stanište: Kantarion raste po suvim brežuljcima, na osuncanirn livadama, pustom i neobradenom zemljištu, krcevinama i rubovima šuma. Stabljika je okrugla, a listovi su smesteni naspramno i jajastog su oblika. Cvjetovi cu zute boje smjesteni na vrhu stabljike.
Kantarion je vrlo rasprostranjena biljka koja raste na suncanim livadama, na pustom i neobradjenom zemljistu i na rubovima suma.
Vrijeme berbe: Maj i jun.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se, u vrijeme cvatnje, skupljaju samo cvjetovi i listovi.
Ljekovito djelovanje: Kantarion ili gospina trava odavno je poznata i zbog njezina mnogostrukog delovanja, veoma obljubIjena lekovita biljka. Koristi se za lecerije sluzavosti pluca, grceva u trbuhu i želucu, grušanja krvi, bolesti bubrega, jetre, slezene i rnokracnog rnehura. Narocito se preporucuje kod nekontrolisanog mokrenja. Pomiješana s drugim ljekovitim biljkama odlicno je sredstvo za lecenje zastarelog kašlja i astme .


Kleka (Juniperus communis)




Opis biljke: Kleka je zimzelen grm visine od 0,5 do 7 m, s vrlo uskim, zašiljenim, bodljikavim listicima, vrlo otporan, gusto i nepravilno razgranat dvodoman grm. Zeleni plodovi su joj jajastog oblika, a zreli su okrugli i tamnocrno-ljubicasti imaju smolast i aromatican miris i gorkosladak ukus. Citava biljka je ljekovita, ali se najcesce koriste plodovi. Ljekoviti su samo potpuno zreli plodovi, ljubicaste boje, dvogodisnji, dok jednogodisnji, zeleni, nisu ljekoviti, te ih ne treba koristiti. Beru se od kraja ljeta do pocetka zime, a suse na promajnom mjestu. Iglice i mlade grane beru se od aprila do kraja juna, usitne i suse na isti nacin kao i plodovi. Cvjetovi su sitni i nalaze se u pazuhu listova, odvojeni na pojedinim biljkama (dvodomost). Plod je jajasta bobica, u prvoj godini je zelena, a tek u drugoj sazri, kada je crno-smeda i okrugla, s plavim pepeljkom. Moguc je i trogodišnji period od cvjetanja do sazrijevanja. U narodu se koristi kao lijek i za proizvodnju klekovace.

Stanište: Kleka uspijeva na kamenitim i kraškim terenima od primorskih do planinskih i brdskih podrucja. Kod nas se najviše nalazi po brdskim i planinskim suvim krcevinama, pašnjacima, suvatima, zapuštenim i neobradjenim zemljištima.
Ljekoviti dio biljke: Citava biljka je ljekovita. Najviše se skupljaju plodovi. Beru se u jesen i zimu. Plodovi kleke beru se od druge polovine ljeta i pocetkom jeseni, što zavisi od nadmorske visine na kojoj se nalazi.

                                   
Hajducka trava (achilea millefolium)



Opis biljke: hajducka trava ili stolisnik uspravna je biljka visine do 80 cm. Boja stabljike je svijetlozelena ili crveno-smedja. Ima mnoštvo perastih listova. Cijela biljka veoma je ugodnog mirisa. Mnogobrojni sitni listovi su ili bijeli ili purpumo-crveni. Cvjetovi su skupljeni u cvat na vrhu stabljike. Raste svuda uz puteve i polja u kontinentalnoj klimi, kao samonikla biljka. Cvjeta bijelim cvjetovima od juna do avgusta. Bere se za vrijeme cvjetanja a listovi do jeseni. Botanicko ime je dato prema grckom junaku Ahilu –Achillea, i ima znacenje da daje snagu.Nadzemni dio biljke u cvjetanju sadrži do jedan odsto etarskog ulja (farmakopeja zahtijeva najmanje 0,13%), vlavonoide, vitamin K, gorku materiju ahilein, smole, stereole, tanine i dr. Etarsko ulje hajducke trave dobija se destilacijom pomocu vodene pare, a sadrži pinen, cineol, tujon, kamfor, limonen, borneol.
Stanište: biljka je rasprostranjena po cijeloj Evropi. Raste pojedinacno ili u velikom mnoštvu na livadama i pašnjacima .
Ljekoviti dio biljke: za vrijeme cvatnje sabiru se cvjetovi s kratkim peteljkama, i cijela biljka najviše do 30 cm dužine. Zbog visokog sadržaja gorkih materija i etericnog ulja, hajducku trava ili stolisnik ubrajaju u gorke droge.Cvijeta preko cijelog ljeta. Koristi se u obliku caja za poboljšanje apetita, kod želudacnih tegoba, nadimanja i teškog varenja. U narodnoj medicini se koristi za zarašcivanje rana kao hemostiptik i ublažavanje bola.

Bokvica(plantago lanceolata)



Bokvica (Plantago) je rod skrivenosjemenica iz istoimene familije (Plantaginaceae), koji broji 265 vrsta . Kosmopolitskog je rasprostranjenja, a neke od vrsta se koriste kao ljekovite od najranijih dana ljudske istorije. Bokvice su zeljaste biljke, a samo kod nekih se razvija forma polužbuna ili žbuna visokog do 60cm. Kod većine vrsta listovi se razvijaju u obliku rozete u dnu nerazgranatog stabla. Listovi su sjedeći, sa kratkim i uzanim dijelom liske koji liči na lisnu dršku, jednostavni i bez zalistaka, naizmjenični, sa lučnom nervaturom (posjeduju 3 ili 5 nerava koji se lučno razilaze u širem dijelu liske). Cvast, izgrađenu od neuglednih sitnih cvjetova koji se oprašuju vetrom, nosi na svom vrhu cvjetna drška visoka 5-40cm. Plod je čahura, dvook, sa jednim ili nekoliko sjemena u okcu.

Jagorcevina (primula officinalis)



Opis biljke: Visegodisnja zeljasta biljka sa kratkim korijenom, listovi se nalaze u prizemnoj rozeti, jajasti ili izduzeni. Sa nalicja listovi su maljasti. Cvjetovi su skupljeni u stitast cvasti na vrhu stabljike. Krunica je zuta i zvonasta. Plod je caura sa tankim zidovima. Biljka cvjeta u aprilu i maju. To je jedan od prvih vjesnika proljeca.
Ljekoviti dijelovi: osusen rizom sa korijenom, cvijet i list. Korijen se vadi nozem za vrijeme cvjetanja biljke. Lisce treba brati dok je mlado i zdravo, obicno za vrijeme cvjetanja.
Cvijet se bere kada se potpuno razvije.
Korijen se susi direktno na suncu, a cvijet i list u hladu na promaji i u tankom sloju. Cvijet se mora brzo osusiti jer pozeleni i propadne.
Upotrebljavjau se u obliku caja ili u sirupima za iskasljavanje. Koriste se kod kaslja, bronhitisa, nazeba i uopste kod nagomilavanja sluzi u organima za disanje.
U suvom listu ima do 5% vitamina C tako da on spada u red najbogatijih izvora ovog vitamina.

Lincura (gentiana lutea)



Drugi nazivi: gencijana košutnik, lecijan, licijan, ravan, ravet.
Latinski naziv: gentiana lutea
Lincura ili srcanik trajna je biljka s korijenom koji može biti i do 50 godina starosti.
Korijen je jako dugacak, debeo i razgranjen, izvana smedje do tamnosmedje boje, a iznutra žute boje. Stabljika je okrugla, iznutra šuplja, a u gornjem dijelu žlebasta, visine od 50 do 120 cm. Cvjetovi su rasporedjeni u pršljenove, a nalaze se u pazuhu listova na gornjem dijelu stabljike. Boja im je svijetložuta.
Najcešce se parce korijena lincure od 5cm stavlja u flašu rakije, a u narodu važi kao dobar lijek za krvotok. Srčanik veoma često raste u velikim skupinama na vapnenačkorn gorju, pustim mestima, medju grmljem te na planinskim pašnjacima i livadama.
Za lijek se u jesen ili rano proljeće sabire korijen od starijih biljaka. Sveži korijen ima neugodan miris, dok je miris osušenog korijena aromatičan. Valja ga brzo sušiti - a to se postiže ako ga se razreže po dužini.


Brsljan (hedera helix)



Bršljen je trajna biljka koja razvija drvenasto stablo. Inače je zimzelena pa se veoma često koristi kao dekorativna biljka. Duž stabljike razvija adventivno korijenje uz pomoć kojega se kači za podlogu po kojoj se širi, a to najčešće bude drveće. Stabljika se kod bršljena može razviti do dužine od 30 metara. Pošto je postao popularna dekorativna biljka, sada se može naći više varijeteta sa različito obojenim listom. Cvjetovi mu rastu u štitastim cvastima, a plodovi su bobice tamno plave boje.
Pošto biljka ima gorak ukus i poseduje materije koje su blago otrovne kod nas se uglavnom upotrebljava za liječenje nekih oboljenja na koži.

  Majcina Dusica (Thymus serpyllum)



Ljekoviti dijelovi biljke: Biljka - Thymi herba
Ljekovite i djelotvorne tvari: Uz obilje eteričnog ulja (Aetheroleum Serpyllt), koje se iz biljke može dobiti destilacijom, u biljci se nalazi timol i karvakrol, koji imaju veliku dezinfekcijsku moć, nadalje neimenovani kiseli saponin i jedan još pobliže neistraženi glikozid. Biljka sadrži i tanin i znatnije količine mangana.
Ljekovito djelovanje: Majčina dušica je, poput timijana (Thymus vulgaris L.) ljekovita biljka za rastvaranje i lakše izlučivanje sluzi, a ima i jaku moć dezinfekcije pa je veoma prikladna kod prekomjerne sluzi u organima za disanje, kašlja, hripavca, bronhijalnog katara i drugog.
Daljnji uspjesi u liječenju postižu se, ako se majčina dušica upotrijebi kao sredstvo za jačanje želuca i
živaca, kao vrlo djelotvorni napitak kod oboljenja želuca i crijeva — naročito smanjuje želučane grčeve — kao i kod nesanice odraslih i djece. Majčina dušica pomaže i u liječenju skrofuloze, bljedoće i slabokrvnosti.


Crni Sljez (malva silvestris)



Crni sljez raste po ruševinama, jarcima, napuštenim zemljištima. Iz čvrstog korijena izlazi više dlakavih stabljika koje, zavisno od vrste, mogu narasti i preko metar u visinu. Listovi su srcoliki, nazubljeni, sa gornje strane tamnozeleni, sa donje svjetliji i dlakavi. Iz zglobova pored listova rastu po dva do četiri crveno-ljubičasta cvijeta, isarana plavkastim linijama. Cvijet ima pet sraslih latica.
Sadrži: kalij, kalcij, natrij, fosfor i sumpor. U cvijetu ima mnogo sluzi. U listovima ima tanina.
Cvijeta od juna do septembra. Cvijet se bere po suvom vremenu dok još nije potpuno rascvjetan. Korijen se, kao i većina korijenja, bere u proljeće i jesen.
Koristi se najčešće kao sastojak čaja protiv kašlja, kod upala u grlu i ždrijelu, za grgljanje i ispiranje.


Kopriva ( urtica dioica )




Opis biljke: kopriva je dvodomna biljka s velikim korijenom. Stabljika je uspravna i doseže visinu do 1 1/2 metra. Listovi su nasuprotni, srcasti, zašiljeni, pilasti, na kratkim peteljkama. Listovi i peteljke pokriveni su žaokama koje su na vrhu kukaste a pri dnu debele. Na dodir se odlome i izlivaju oštar sok na koži, koji žari. Neugledni su i zeleni, a oplodjuju se pomocu vjetra. Plod je malen, jednose-meni orašcic.Sluzi i kao industrijska i ljekovita biljka.
Koristi se list, korijen i sjeme. Lijek za ciscenje krvi, protiv opadanja kose, reumatizma, groznice, prekomernog mokrenja, tuberkoloze pluca,
bronhitisa, oboljenja zglobova, kamena u bubregu,za zarastanje rana, protiv zracenja, malokrvnosti, cira na zelucu, nesanice, nervoze. Zbog svoje vitaminske i prehrambene vrijednosti kopriva se,i pored toga sto se ne uzgaja u povrtnjacima, smatra izuzetno zdravim, korisnim i pristupacnim povrce, naravno i lijekom. Izuzetno je bogata raznim korisnim sastojcima: bjelancevinama, ugljenim hidratima, mastima,
kalcijumom, fosforom, gvozdjem, vitaminima C, A, B2 i K, karotinom, pantotenskom kiselinom i dr. Kopriva je pored ostalog, pravi mali polivitaminski rezervoar. Na nasim trpezama je rijetko ima mada se moze prirediti na vise nacina.
Stanište: raste uz puteve, plotove i na zapuštenim mjestima kao korov .
Ljekoviti dio biljke: za lijek se u proljece i jesen skuplja korenje.

 

Borovnica (vaccinium myrtillus)

 

Opis biljke: borovnica je malen grm sa cvorastim stabljikama, visine 20 do 30 cm i puzavim korijenom. Mladi listovi jajastog su oblika, s kratkom peteljkom i na rubu sitno nazubljeni. Pojedinacni cvjetovi nalaze se u pazuhu lista. Cvjetovi su okruglastozvonastog oblika i svijetloružicaste boje. Plod je socna crnomodra boba velicine graška, koja na vrhu završava kružnom udubinom.

 

Stanište: borovnica u velikom mnoštvu pokriva tlo crnogoricnih i belogoricnih šuma.

Ljekoviti dio biljke: listovi se sabiru pre sazrijevanja plodova i
suše se na sjenovitom i zracnom mjestu. Plodovi se sabiru Ijeti, nakon sazrijevanja, a suše se na suncu.

 

Jagoda (fragaria vesca)

 

Drugi nazivi: crvena jagoda, jagoda divlja, jagodnjaca.
Latinski naziv: fragaria vesca

Jagoda je trajna biljka, a razmnožava se vrežama što vodoravno pužu po zemlji. Vreže se ukorenjuju i stvaraju nadzemne djelove biljke. Listovi su sastavljeni iz triju liski na peteljkama, a liske su jajasto okrugle, nazubljene i dlakave. Cvetovi su pravilni i bijele boje. Plodovi su crvene boje i socni. Stanište: raste po šumskim cistinama, na padinama i šumskim livadama.. . . ,

Raste po šumskim cistinama, na padinama i šumskim livadama . Za lijek se sabiru listovi i cvjetovi u vrijeme cvatnje, a suše se u hladu. Listovi jagode pomažu pri izlucivanju mokraće, čiste krv, liječe proliv i umiruju živce. Plod jagode leci žuticu i srčane bolesti, rastvara mokraćnu kiselinu u krvi te koristi u liječenju bubrežnih, žučnih i kamenaca u mokraćnom mehuru.