OŠ "Bajo Jojić"

      Povodom Djecje nedjelje koja je organizovana u OS ,, Bajo Jojic”, clanovi literarne sekcije su raspisali konkurs za literarne radove na date teme:

 

 

-Glasam za moje mirne snove,

-Volim plavo nebo Crne Gore,

-Crna Goro,u srcu te nosim i

-Djeca grle svijet ( a to je i ujedno bio i slogan Djecje nedjelje ).

 

 

    Pravo ucesca na ovom konkursu imali su svi ucenici starijih razreda skole ( od sestog do devetog razreda ) da odaberu i napisu liriku ili prozni tekst.

 

    Tom prilikom skola je i ovog puta bila ukrasena radovima literarne sekcije, a neke od tih radova najljepse ( medju najljepsim ) mozete procitati na nasem sajtu.

Clanovi literarne sekcije su : Arsenijevic Katarina , Vukicevic Bojana, Lalevic Marija, Martinovic Kristina, Jelic Nemanja, Dragovic Magdalena, Marijanovic Aleksandra, Mircic Milena i Bakic Jelena.

 

    Sve ovo potvrdjuje da OS ,, Bajo Jojic”, kao i opstina Andrijevica ne mora da brine za svoju buducnost i svoj duhovni identitet jer ovakvim radovima taj identitet je jasno napisan.

 

 

           Literarni radovi:

 

 

Glasam za moje mirne snove

 

Glasam za ljubav, radost i srecu
veliku kao dukata vrecu.

Glasam za mir, slobodu, drugarstvo,
glasam za nase veliko carstvo.

Glasam za dobru knjigu i smijeh,
da nikad ne spoznamo sta je to grijeh.

Jos, glasam za moje mirne snove,

glasam za lijepe pjesme nove!

Milena Mircic
IX-2

 

 

Sa one strane duge nema tuge

 

Postoji mjesto
gdje nema tuge,
gdje sijaju noci duge,

gdje mirisu rujne zore,

gdje se ljudi ne umore,

i gdje svako , svakog voli,

gdje te zivot ne zaboli .

To mjesto  stvarno postoji,

tamo idu svi drugovi moji,

tamo cesto odem i ja

gdje sunce jarko sja.

Tamo se nalazi sva sreca svijeta .

tamo gdje cvijece vjecno cvjeta.

Marija Lalevic

VIII-2

 

Glasam za moje mirne snove 

 

Necemo da slusamo price o ratu

i da gledamo strahote ruzne,

mi hocemo mir i slobodu,

hocemo neku nasu razonodu.

 

Tuga ne zelimo nidje da zaviri,

da se sve posvadjano pomiri 

i mutna voda postane bistra,

i da na svakom djetetu osmjeh blista.

 

Glasam za ljubav i slobodu,

za jos mnogo toga, 

za neku novi djecju modu.

 

A prije svega za moje mirne snove

u kojima ce biti samo sreca,

za neke pocetke nove,

da ljubav vlada i da bude veca.

Jelena Bakic

IX-2

Plavo nebo Crne Gore

 

Mnogo na svijetu ima cuda,

ali moja zemlja draga

ima mnogo drazi,

koje samo covjek

treba da potrazi...

 

One su skrivene iza

sedam gora, iznad nasih glava,

cuvaju nam spokoj

u svijrtu strava.

 

Plavetnilo beskrajno

i sunce sjajno,

miluje po citav dan

nase blago trajno.

Marija Lalevic

VIII-2

 

 Glasam za moje mirne snove

 

 

 

 

Svake noci vrata snova

neko mi otvori,

donese iznenadjenja nova

teskim snom pocne da me mori.

 

Da li je to vjetra huka

ili neka nova otkrica,

mozda me zove skolska klupa

ili neka vanzemaljska  bica?

 

Da li je za to kriv

automobilski dim

ili onaj oblak siv,

ne, oni nemaju nista sa tim.

 

Ove misli kroz glavu mi plove,

i ja zato glasam za mirne snove!

Jelic Nemanja

VIII-2

 

 

 

Volim plavo nebo Crne Gore

 

 

 

 

Radujem se plavom danu,

klanjam prozracnoj, cvrkutavoj zori

sto budi zivot u Crnoj Gori...

Klanjam se brdima dalekim, zelenim

sto cuvaju poljanu snenu.

Klanjam se sunci sto jarko sija,

izvoru bistru sto me opija,

svemu sto budi radost u meni

i plavom nebo i svakoj sjeni.

 

Treperi, drhti, plava izmaglica,

mirise rosa po travi, drvecu,

ja sve pozdravljam ozarena lica,

ljepota ima moc cudesnu

da mi dosapne tihu srecu,

Crna Goro, tebe voljecu!

Arsenijevic Katarina

VIII-2

 

 

 

Crna Goro u srcu te nosim

 

 

 

 

Volim to plavo nebo sto ga jutrom sunce krasi,

volim to duboko more gdje su camci i alasi.

 

Volim te obicne stvari,

velike kuce i male ptice .

Sunce sto veselo zari,

stare svetiljke i ulicice.

 

Tu su ljudi dobri ljudi,

tu me rosa svakog jutra miluje i budi.

 

I znam, tu najljepse svicu zore,

tu kod moje male Crne Gore.

Mircic Milena

IX-2

 

 

 

 

 

 

Volim plavo nebo Crne Gore

 

 

 

 

-Pitase me neka djeca

sta se plavi tamo gore,

da l' je neko pros'o farbu

ili odraz pravi more?

 

 

-Sta je ono tako plavo,

sta nebesa tako boji,

sto kod njine zemlje nema

a mojoj lijepoj stoji?

 

-Rekla sam im nije more

niti farbe bilo koje,

vec je ono plavo nebo,

nebo iznad zemlje moje.

 

-Najljepse je i najplavlje

kada svicu majske zore,

najljepse je nebo moje,

nebo iznad Crne Gore.

 

-Kad'  ga gledam sa Komova

nebom mi se pogled gubi,

a kad gledam sa Lovcena

vidim nebo more ljubi.

 

-Plavo je k'o djecje oci,

plavo kao sinje more,

njljepse je moje nebo,

nebo iznad Crne Gore.

Vukicevic Bojana

VIII-2

 

 

 

S one strane duge nema tuge

 

 

 

 

Kad bi se duga uvukla u snove moje

da mi pokaze sve svoje boje,

da ucini da oci tvoje

ponovo budu tu, da budu moje.

 

Da ocisti suzu s djecjeg lica,

da se ponovo pojavi ta smijalica

i da neka mala pticica

postane moja drugarica.

 

Da ucini da zaigraju note,

da nas odvede u svijet dobrote,

da otkloni sve strahote

da govorimo : ,,Hej zivote"!

 

S one strane duge znam da nema tuge,

tamo su noci duge,

smijeh na sve strane,

a male pcele vire iza grane.

Mircic Milena

IX-2

 

 

 

 

 

 

Glasam za moje mirne snove

 

 

 

 

Imam u  snovima svojim

ulice dobro znane,

neke staze djetinjstva

ili mladost rane.

 

Kad u snu ugledam

raskrsnicu kao cvor zapetljanu,

stresem se i zastanem,

ne znam na koju cu stranu.

 

Mucim se dugo u noci,

trebalo bi nekud poci,

pobijediti u sebi strah,

odlutati u nepoznat kraj.

 

Ja stojim nepomicno

na rasktsnici poznatoj iz snova,

i tako svake noci, iznova, iznova...

 

Ulice, staze, raskrsnica

ja i moja nedoumica,

moj strah i ja.

Glasam za moje mirne snove

i ulice neke nove!

Arsenijevic Katarina

VIII-2

 

 

 

 

 

 

 

Moj svijet

Ja imam moj mali svijet,

u njemu kucu i pored nje cvijet.

 

Imam tamo prijatelje divne i knjigu,

u mom svijetu nema mjesta za brigu.

 

Tu ima samo dobrih ljudi,

i nema loših ćudi.

 

Mama se čudi i nije joj jasno

zašto se muzika sluša glasno.

 

Moj svijet je prava stvar,

i ja sam u njemu car!!!!

MIRČIĆ MILENA

8-2

 

Čuda

Čuda ima svuda,

u šarenom cvijeću,

u velikom drveću.

 

Čuda ima svuda,

na livadi zelenoj,

u ruži crvenoj.

 

U mojim snovima,

u jatu ptica,

u mojim slovima,

kao i u mnoštvu školskih petica.

 MIRČIĆ MILENA

8-2

 

Moja škola

Školo,  moja budi drug,

daj mi znanja jedan krug.

 

Da mi sreća sine,

da naucim jednačine.

 

Škola moja slogom diše,

na svakom koraku drugarstvo miriše.

 

Nastavnici baš su sjajni,

njihovi časovi su bajni.

 

Volim svoju školu baš takvu,

ne  bih je mijenjala ni za bilo kakvu.

MIRČIĆ  MILENA

8-2

Riječ

Riječ nam prašta,

riječ nas kudi,

riječima se mašta,

riječima se sudi.

 

Riječ ne moze da voli,

to njena uloga nije,

riječ moze da boli,

riječ osjećanja krije.

 

Loša riječ nikako da prođe,

ona se duboko krije u duši,

ona te stalno glođe,

ona ti osjećanja ruši.

 

Ali,šta bez lijepe riječi,

šta čovjek da uradi,

kako da se izliječi,

postoje li od ovog veći jadi?

JELIĆ DANICA

9-2

Djeca bez prava

Djeca su bez prava

kao grad bez ljudi.

Da bi djeca bila zdrava,

svako mora da se trudi.

 

Mnogo djece na ulici živi,

a nemaju ni hljeba ni vode,

samo ljudi su za to krivi

i na šta se njihovi životi svode.

 

Naravno,neku djecu život ne boli,

imaju sve uslove,

znaju kako se voli,

ne osjećaju nikakve bolove.

JELIĆ RADISAV

9-2

Moje rodno mjesto

Andrijevica je moje rodno mjesto,

ponosim se njome

i o njoj govorim često.

 

Rodno mjesto je moja dika,

Andrijevica sa njenom okolinom,

zaista prelijepa slika.

 

Andrijevica mjesto bez solitera,

mnogima je to čudno,

ali to nije za grad mjera.

JELIĆ RADISAV

9-2

Jesen

Sunce je odavno zašlo

i da prezimi sklonište našlo,

kiše su vrlo česte,

a vodom prekrivene ceste.

 

Tužni vrabac stoji na grani

nema ko od kiše da ga brani.

Razmišlja o snijegu

koji će brzo doći,

ni mjesec dana do tada neće proći.

 

Sva djeca su ušla u kuće

i sjećaju se na dane vruće.

Tada su napolju bili po čitav dan,

a sada o tome imaju samo divan san.

JELIĆ RADISAV

9-2

Prvi snijeg

Ogrnula se priroda cijela

kad sam jutros pošla u školu,

bijeli prekrivač pokrio sela,

sniježna mećava put mi zamela.

 

Radosti mojoj nema kraja.

Kad budem stigla u moju školu,

biće vriske,veselje i graja,

dok moja torba miruje na  stolu.

MARTINOVIĆ KRISTINA

7-2

Prava  DJETETA

Svi narodi ovog svijeta,

treba da poštuju pravo DJETETA.

 

Pravo DJETETA mora da živi,

jer su to mali ljudi,dobri,mili.

 

Sva prava treba dati DJECI,

da žive slobodno i u sreci.

 

Da su slobodna,pametna i zdrava,

to su DJECI najljepša prava.

MARTINOVIĆ KRISTINA

7-2

DAN ŠKOLE

Dan škole je srećan dan,

kao da je san.

Ali, to nije san,

našoj školi je rođendan.

 

Škola ponosna i jaka,

a puna veselih đaka.

BAKIĆ ALEKSANDRA

7-1

Ljubavna pjesma

Sjedim u školskoj klupi ja,

vidim zaljubljena lica sva.

Osmjeh se širi do mene stiže,

jedan mi maleni poruke niže.

Pitam se u sebi da li je to san

i da li će sjutra biti isti dan.

Drugari vide nježna lica,

a kriju ljubav od drugarica.

Takva je ljubav malenih đaka,

i to je ljubav osmogodišnjaka.

VUČEVIĆ JELENA

 

Jesen

Jesen  s prvim kapljicama kise

zuti ogrtac donese,

i kao pogled koji odmah prodje

ljetnje radosti odnese.

 

Ona poput pjesme napise note

i otpjeva sivu baladu,

ona poput ljubavi u ljudima probudi,

neku tihu, ali toplu nadu.

 

Jesen u meni mami radost

i svaki minut jesenjeg dana,

u meni budi posebne slike,

zato sam vedra i nasmijana.

 

Ona u svoje kocije mogucnost stavi

da se sve ruzno zaboravi,

da odsanjamo novi san

i spremni docekamo novi dan.

 

Prolaze duge i hladne noci,

znam da ce jesen ponovo doci,

ali, prije nje doci ce zima

i do naredne jeseni jos dosta ima.

Marija Vulevic

9-3

Trazim te

Trazim tvoju sjenu nestalu

vec dugo pod sustanjem

zutog jesenjeg lisca.....

Trazim te, ali uzalud....

Tebe nema... A srce nove

tragove smislja.

 

Trazim tvoje ruke - nedostaju mi...

Nekad pruzale su meni

zagrljaje tople....

Trazim te, ali tebe nema

i samo vjetar sijece moje

obraze mokre.

 

Trazim te u svakom pogledu

bistrog crnog oka.

I u svakom dahu toplom i cistom,

...Ja trazim, ali te i dalje nema.

A volim te kao nekad snagom istom.

 

Trazim te u rijecima

i u smijehu sto okiti lice,

u svakom drhtaju,svakom vrisku

i u svakoj zimi dok odlaze ptice...

 

I trazicu te...

Sve dok ne pronadjem tvoj lik,

skriven negdje u daljini pustoj

od bola i nepravde

i svih ljudi zlih!!!

Marija Vulevic

9-3

Ljubav

Na svijetu ljubavi ima svuda,

a ona cini cuda.

Djevojcice znaju tajne da kriju,

djecaci umiju samo da se biju.

One mogu dugo da taje,

ali djecaci znaju sta je.

 Kada se ljubav desi,

onda ne znas ko si i gdje si.

Zivot vise nema reda,

sve potpuno drugacije izgleda.

Ucenje se ostavlja po strani,

niko vise u skolu ne rani.

Poceli smo da zaboravljamo stvari

sto nase uspjehe mnogo kvari.

Ucenje  nikog vise ne zanima,

u glavi je ljubav svima.

Tajna pisma pocela su da se pisu

koja ne daju mira ni mom drugu Misu.

 Tog djecaka sve djevojcice vole

od prvog do devetog razreda osnovne skole.

 Svanuo je njegov dan.

postao je skolski fan.

Danica Jelic

9-2

 

Prava ljubav

Ljubav je zlatna,ljubav je sjajna

postoje tajne kod ljubavi trajne.

 

Prava ljubav vjecno traje

i osmjesi na licima sjaje

 

Ljubav  treba da se pazi

i da nadje put ka zvjezdanoj stazi.

 

Ljubav je nesto najljepse na svijetu,

ljubav je kao ptica u letu.

Stanic Vasilija

7-2

Ljubav

 

Ljubav se mazi,

ljubav se pazi.

 

Ljubav se grije,

ljubav je nesto najmilije.

 

Ljubav je nesto najvrednije na svijetu,

ljubav je kao ptica u letu.

 

Ljubav je kad sve procvjeta,

ljubav je najljepsa rijec svijeta.

 

Ljubav - to je ono pravo!

Ljubav-da se uvijek voli i

da se  zivi veselo i zdravo!

Otovic Milena

7-2

Uzivam dok posmatram svoju okolinu 

 

  Dok putujem posmatram, dok posmatram dozivljavam, dozivljavam blize i jasnije nego sto zapravo jeste... Planina, dolina, ravnica, sve je redja no takvim tokom kao da je ljudska ruka kreirala pejzaz.

  To sto vidim me ocarava, budi mi inspiraciju, ali ipak to nije ljudsko djelo, to je dar od prirode, tako mocne, jedinstvene. Podarila je ono sto covjek nikada ne bi mogao, ljepotu koja ispunjava svaki djelic zenice naseg oka. I tako, dok putujem, gledam i divim se. Ta predivna paleta boja daje veliku draz, svaka linija, svaka crta u sebi ima neku posebnu moc, koja pozitvno zraci na nas pogled i nacin na koji sve to dozivljavamo.

   Posmatram i razmisljam, sta je to toliko magicno i posebno sto priroda posjeduje, zbog cega je njena moc toliko velika. Da, i obican list ima svoju jedinstvenu car.

   Sve je tako razlicito, a opet na sebi svojstven nacin tako slicno, neobicno, ocaravajuce .

   Uzivam u svemu sto vidim. Uzivam u pravom smislu te rijeci.

Marija Vulevic

9-3

Putujem, posmatram i dozivljavam

   Vjecna ceznja i vjecni snovi navode me na pomisao da se, zapravo, zivot sastoji iz putovanja, posmatranja, dozivljavanja.

   Uvijek smo u nekom kretanju, ili je mozda kretanje u nama, pa me nepregledne daljine mame i izazivaju.

   Nedavno sam isao putem prema Komovima i prve jesenje studeni kao da su nasle put do moga srca. Hladno napolju, hladno u dusi pri pomisli da ta divna planina osvice u bjelini. Ja i onako uvijek upirem pogled k‘ vrhovima, ali ove godine kao da mi bijela odezda ne prilici. Mozda se to meni samo cini, jer je, koliko juce, bilo zivosti.

   Ima li sta ljepse od jeseni?

   Ne zna covjek je li ljepsa suma, potok, livada ili izvor. Ili sam nepomirljivog duha, ili moja ceznja za putovanjem duga, ili se ja sa ravnicom ne mirim. Osjecam neku tegobu kao da ce me ova maglustina ugusiti, a moji snovi plove, tamo gore.

  Tamo je moja dusa, moji ideali, spokoj. Tamo gdje putujem i gdje je  gora ogoljela, gdje vjetrovi sibaju, stare krovinjare stenju pod naletima vjetrova. To je meni sve drago i umilno.

   Za mene nema raja ovozemaljskog, kao ono gore gdje i sasusena trava promrzlo vene, gdje se i zec scucurio.

   Sve to za mene ima neizmjernu car.

Milos Kuburovic

9-1 

 

 Povratak u djetinjstvo

Sjećanja naviru kroz moje vene,
bujica mojim tijelom krene.
Navire rijeka kroz moje misli,
a malo srce misli li,misli.
Vraćam se u rano djetinjstvo moje,
a misli ko pčele brzo se roje.
Sada sam opet u tim vodama,
opet sam mala,opet se igram,
nema ni škole, časova, knjiga,
nema domaćeg, nema ni krosa,
opet sam mala, čupava, bosa.
Opet me kuce juri,
opet mi majka kaže:,,Ne žuri
jer ćeš pasti, srećice mala".
Tek sad vidim da sve je to šala,
da sam sjećanje najljepše našla,
i da sam puno,puno odrasla.
                                                                                                                                                                                                                    Jelic Danica

                                                                                                                                                                                                                    9-2